Pod hladnim se srcem svjetovi ruše,
Ostaje samo težak zrak.
Možda jednog dana vrate im se duše;
Kada 'mjesto sunca osvane mrak.
Kakva li je to smiješna igra bila,
Da opet im se lome kosti.
Kad pokušaš jednom da raširiš krila;
Sama će te svjetlost bosti.
Postoji li u jednom trenu tolika snaga,
Da ne potoneš još dublje.
Prije ili poslije, nestat ce ti traga,
Što duže se boriš bit će samo grublje.
Kad ti jednom krila slome hladno,
Boljet će te svaki dodir.
Tvoje će srce svjetlosti biti gladno,
Al' ostat će samo nemir.
Proklet je ovaj šareni svijet,
Što pruža srcu ruke.
Jednom će ti pokloniti divan cvijet,
A onda gorjet ćeš od muke.
Ostaje samo težak zrak.
Možda jednog dana vrate im se duše;
Kada 'mjesto sunca osvane mrak.
Kakva li je to smiješna igra bila,
Da opet im se lome kosti.
Kad pokušaš jednom da raširiš krila;
Sama će te svjetlost bosti.
Postoji li u jednom trenu tolika snaga,
Da ne potoneš još dublje.
Prije ili poslije, nestat ce ti traga,
Što duže se boriš bit će samo grublje.
Kad ti jednom krila slome hladno,
Boljet će te svaki dodir.
Tvoje će srce svjetlosti biti gladno,
Al' ostat će samo nemir.
Proklet je ovaj šareni svijet,
Što pruža srcu ruke.
Jednom će ti pokloniti divan cvijet,
A onda gorjet ćeš od muke.