Jednom sam u snu vidio sjajnu vilu,
U rukama je nosila veliku motornu pilu.
O! Divnoga li čuda - pomislim u tom snu;
Da li umjesto magičnog praha nosi piljevinu svu?
Pratio sam trag iz znatiželje puke,
U potrazi za djelom zle viline ruke.
Ma kako li se samo usudila dama,
Osakatiti majku prirodu bez trunke srama?
Zapuhao je hladan vjetar, zameo svaki trag,
Ko da me duboko u šumu odveo sam vrag.
Gdje sam? Gdje sam? - Vikao sam glasno;
Nije bilo puta, nisam vidio jasno.
Pomislih kako više ništa ne može poći po zlu,
Kad odjednom bum,- tras – nađoh se na tlu.
Ispod mene panj, u zemlji čvrsto stoji,
Smije se mahovini, bubamare broji.
Uzviknuo je potom - oh! Divnoga li svijeta,
Kakav sad luđak sad po meni šeta?
U ljutnji mu rekoh za potragu svoju i drven vilin sjaj,
Otkrivši pritom da mojoj potrazi je kraj.
Mudro je onda prozborio panj – "nemoj biti ljut."
"Svako zlo za neko dobro, evo ja ću ti pokazat put
Pogledaj u mene, godovi su moji,
Nepravilno savršeni, al' na njima putokaz stoji."
"Vidiš ovo ovdje, tu je malo gusto,
U tom ćeš pravcu poći, tamo nije pusto.
Krenut ćeš tako u smjeru pravom;
I od sada misliti svojom ludom glavom."
Ugledah tada svjetlost žarku, pa zatvorim oči,
I probudim se odjednom sam usred noći.
Zar je moguće da je ovo sve samo bio san,
Nekako polustvaran, al' nikako običan.
O čemu je riječ, ne zna možda nitko,
No panju nisam reko "hvala", a čini mi se bitno.
Negdje u mojim snovima stoji ponosan i sam;
Oduševljen sluša šumske priče u zemlju ukopan.
A vrijeme što je smrtniku predugo kad svijet servira sranja,
Tek je kratak trenutak u životu malog panja.
Jer ljepota jednog panja u vremenu ne blijedi;
I ja se odsad veselim svakom snu koji slijedi.
U drugoj nekoj dimenziji poručujem svome panju,
Hvala što vidim svjetlost noću, a ne samo danju.
even though I did not understand it